Zvonik svetog Duje je pripojen katedrali svetog Duje smještenoj u stoljetnoj Dioklecijanovoj palači u centru Splita – najstarijoj katedrali u svijetu. Izgradnja same katedrale je započela u četvrtom stoljeću i to kao mauzolej, ironično najvećeg progonitelja kršćana na tim prostorima, cara Dioklecijana.

Sam zvonik je izgrađen neko vrijeme nakon katedrale. Njegova izgradnja je trajala u razdoblju između 13. do 16. stoljeća. S obzirom na dug period kroz koji se zvonik rađao arhitetski stil gradnje je izmješan te oscilira između romaničkog i gotičkog stila.

Ni dan danas ime arhitekta koji je projektirao Dioklecijanov mauzolej, danas katedralu, ni ime arhitekta koji je projektirao zvonik nije poznato, no uz zvonik se vežu brojna poznata imena iz povijesti grada kao što su splitski nadbiskupi poput Rogerija, Dujma de Judicibus i Diškovića ili slavni Marko Marulić.

Nedavno je zvonik, pod pokroviteljstvom Splitsko-makarska nadbiskupije i Kaptola zajedno sa Župom Uznesenja Blažene Djevice Marije prvi put obnovljen nakon više od stoljeća od posljednje rekonstrukcije čiji su konzervatorski radovi trajali fascinantne 23 godine.

Zvonik nastavlja biti simbol grada Splita stotinama turista koji se svakodnevno hodočaste uz njegove uske stepenice ne bi li dobili savršen pogled na jezgru antičkog grada.

Crni bor isprva raste trokutastog oblika a s godinama postaje ravan. Kora je hrapava i sivo smeđe do crne boje, a grane su guste. Grančice igličastog oblika su bez dlake, žućkasto-smeđe i isprane.

Svoju ulogu u prirodi crni borovi igraju tako da nude utočište pticama i malim sisavcima. Razne ptice privlače crni borovi kako bi se prehranile sjemenkama koje se na njemu nalaze.

I u prošlosti je crni bor bio prepoznat kao bitan te ima svoje mjesto u mitologiji i vjerovanjima. U folkloru i mitologiji jele, smreke i borovi simboliziraju poniznost, dobrobit i prosperitet, te plodnost i zaštitu.
Kao zimzelene biljke smatrali su ih znakom vitalnosti. Smatralo se da odvraćaju loše stanje i štite zgrade i stoku od nesreće, bolesti, pa čak i munja. Staje su bile prekrivene četkicama od borovih grančica, a grančice su visjele nad vratima.

U staroj rimskoj mitologiji borovi su bili sveti Attisu, bogu vegetacije, koji se, kad je umro, navodno pretvorio u borovo drvo.

Ako se pitate jel li crni bor ugrožen, odgovor je – ne. Crni bor nije ugrožen. Vrlo je tolerantno stablo i može odoljeti vrućini, suši, soli, pa čak i snijegu i ledu. Zbog svoje tolerancije na visoke temperature i sol može ga se pronaći diljem dalmatinske obale.