Oblaci se sastoje od sitnih kapljica vode. Kad te kapljice narastu, one s vremenom postaju preteške da bi se zadržale na nebu i stoga padaju na zemlju u vidu kiše.
Među zemljama s najviše oborina prednjači Indija, u toj dalekoj zemlji monsunske kiše padaju od lipnja do rujna. Nerijetko tolika količina vode dovodi do katastrofalnih posljedica a često i smrtnih slučajeva.

Naravno, postoje mjesta gdje je kiša rijetkost ili čak čudo. U najsušem mjestu na svijetu, pustinji Atacami, postoje područja gdje navodno nikad nije zabilježena ni kap kiše.
Unatoč svim poteškoćama koje može uzrokovati i potencijalnoj razornoj sili, nije se teško složiti s američkim romanopiscem Johnom Updikeom: “Kiša je milost; kiša predstavlja nebesa koja se spuštaju na zemlju; bez kiše ne bi bilo života.”
